Kroz noć, sa srijede na četvrtak, lideri tzv. Normandijske četvorke, Merkel, Putin, Hollande i Porošenko, pregovarali su preko 15 sati te u jutro idućeg dana svijetu predstavili novi sporazum koji je svim poznavateljima situacije u Ukrajini odmah djelovao nedorečeno. Bio je to sporazum sastavljen s ciljem da ne bi izgledalo kako se ove strane jednostavno ne mogu dogovoriti u trenutku kada je situacija i više nego ozbiljna.
Pravi dogovor zvučao bi vrlo drugačije, u takvom dogovoru bio bi definiran status istočnih ukrajinskih regija Donjeck i Lugansk. No, to nije definirano već je glavna točka sporazuma iz četvrtka ujutro prekid vatre koji bi trebao danas, na Valentinovo, stupiti na snagu točno u ponoć.
Problem je u tome što taj prekid vatre uopće ne zvuči kao rješenje sukoba, već kao i prethodni prekidi vatre, samo predah koji završava s još većom eskalacijom, širom frontom i brojnijim stradavanjima civila.
Neki tvrde kako je Kijev trebao pristati na federalizaciju zemlje, što je zasigurno bio i zahtjev Rusije, no Porošenko se i dalje čvrsto opire takvom scenariju. Mada je teško vidjeti kako ovaj sukob može završiti bez federalizacije, razumljivo je zašto Porošenko ne pristaje na federalizaciju - to je korak na putu prema dezintegraciji Ukrajine kao države.
U Kijevu znaju da bi federalizacija bila samo kupovanje vremena i da bi se Donbas nakon toga puno lakše mogao odcijepiti, na kraju krajeva slično se desilo i s Krimom, zar ne? Da Krim nije imao visoki stupanj autonomije (uključujući i vlastiti parlament), teško da bi se stvari prošle godine odvijale onako kako jesu, odnosno da bi došlo do toga da Krim na referendumu bira pripojenje Rusiji.
Da, točno je da su stanovnici Krima glasali o odcjepljenju u trenutku dok su kontrolu nad poluotokom preuzele ruske snage koje su tada još nastupale "inkognito". Ipak, referendum kakav bio da bio, pokazao je da velika većina stanovnika Krima ne želi biti pod Kijevom. Trebaju li stanovnici pojedinih regija unutar država imati ovakvo pravo, to je stvar znatno šire debate, no u kontekstu ove situacije nije niti bitna. Ono što je bitno je da Kijev smatra da bi federalizacijom prije ili kasnije izgubili Donbas, a Donbas nije bilo kakva regija - to je ukrajinska ekonomska lokomotiva, velika većina ukrajinskih prirodnih resursa nalazi se upravo u industrijaliziranom Donbasu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
