Približavanje američke i iranske strategije suzbijanja ISIL-ovih terorista sve je veće. Nakon nekoliko neizravnih priznanja s obje strane o postojanju neslužbene koordinacije na terenu, prije tjedan dana i s vrha američke vojske potvrđeno da je prisustvo iranskih snaga u Iraku potencijalno pozitivno. Ovo će nesumnjivo ojačati ionako prevladavajuću šijitsku zajednicu u Iraku.
I dok Kurdi na sjeveru Iraka uživaju de facto nezavisnost, irački arapski suniti ostaju u raskoraku između sudjelovanja u koalicijskoj vlasti u Bagdadu i podržavanja oružanih skupina, odnosno određene apatije prema cjelokupnoj situaciji u zemlji. Neki suniti stoje privremeno uz ISIL, dok drugi ne vide svoju ulogu u današnjem Iraku. Oni koji su politički aktivni većinom su vezani za nekadašnje baatističke veze, te nastoje svrgnuti vlast u Bagdadu, milom ili silom. Sve to pokazuje da Irak kao država ne može djelovati bez uključenosti svih svojih sastavnica.
Razlog tomu treba pronaći u britanskoj vanjskoj politici. Naime, Irak je nastao kao moderna država za vrijeme britanske uprave. Prije toga, Irak je bio sastavni dio osmanske provincije Mezopotamije. Uprava u Istanbulu jasno je uvidjela da je Mezopotamijom moguće upravljati jedino podjelom na etničko-vjerske vilajete.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.