Kada je krajem rujna prošle godine Rusija započela svoju vojnu intervenciju u Siriji reakcije su bile uistinu raznolike. Zapadni sponzori islamističkih militanata nisu smjeli puno reći jer su znali da Rusija, koliko god im se to ne svidjelo, ipak ima puni legitimitet biti u Siriji, za razliku od njih koji operiraju na prostoru ove zemlje samo zahvaljujući vlastitoj sili rušeći time međunarodni pravni poredak.
No, oni drugi, koji su priželjkivali rusku vojnu intervenciju u Siriji, imali su, često, pomalo nerealna očekivanja od ruskih zračnih snaga. Nekima se, vjerojatno, doimalo da će Rusija u mjesec ili eventualno dva, "poravnati" sve anti-Damask snage, zaboravljajući pritom da Sirija nije baš tako mala zemlja, a i ta ideja "ravnanja" nečije zemlje bez pažljivog biranja meta je zapravo pomalo genocidni zov od strane onih koji zaboravljaju da je ovaj rat stvaran i da nije računalna igra.
Ruske zračne snage morale su se adaptirati na ovo ratište. Podsjetimo samo koliko je NATO zračnim snagama trebalo da unište libijsku vojsku, a to je bila konvencionalna, spora i bez zaklona u velikoj pustinji, vojska.
Zbog specifičnosti sirijskog ratišta u prvih nekoliko mjeseci izgledalo je kao da Rusija troši uistinu velike resurse na borbu protiv ISIL-a i drugih terorističkih skupina. Napredak je bio spor, a opća situacija nikako nije pogodna za dugu rusku operaciju.
Moskva ne želi ponovno zaglaviti na Bliskom istoku
Zašto? Nije tajna da Rusija ima problema - još uvijek se nalazi pod brojnim Zapadnim sankcijama što pogađa njenu ekonomiju. Nadalje, aktualna cijena nafte na svjetskom tržištu nikako ne ide u prilog Rusiji kao jednoj od najvećih izvoznica energenata na svijetu. Neki na to odgovaraju da problema po Moskvu nema jer se može uvijek osloniti na Kinu, no da li je to zaista tako? Kina nije nekakav brižni saveznik koji će pomagati prijatelje u nevolji, od svih velikih aktera na svjetskoj sceni Kina je možda i najviše vođena isključivo vlastitim interesima, a kada govorimo o kineskim interesima jedan od njih je i slabljenje ruskog utjecaja na prostoru centralne Azije kako bi oni mogli proširiti vlastiti.
To su samo neki od razloga zbog kojih Rusiji nikako ne odgovara dugačka kampanja, a negdje oko kraja godine čak je izgledalo da bi upravo takva aktualna kampanja mogla i postati. Naravno, čim se počne spominjati u istom kontekstu Rusija i duga vojna kampanja mnogi će se sjetiti iscrpljujućeg rata u Afganistanu 80-ih godina koji je pridonio i raspadu SSSR-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
