Analiza: Libija kao Pandorina kutija - plus: noćna mora vlasti u Tripoliju se ostvarila - militanti počeli sami izvoziti naftu, tanker pod zastavom Sjeverne Koreje preuzeo prvu isporuku

Nova politička nomenklatura koja je došla na vlast u Tripoliju nakon što je stara vlast predvođena Muammarom Gaddafijem srušena za vrijeme građanskog rata 2011. - u kojem je na stranu pobunjenika stao NATO - zapravo nikada nije stvarno preuzela kontrolu.

Premijer Ali Zeidan ne ponaša se kao državnik već prije kao PR agent, a ni ta funkcija mu ne ide najbolje. Već mjesecima se uporno trudi uvjeriti ostatak svijeta kako je situacija u Libiji "pod kontrolom", pritom još uvijek ima, donekle, medijsku podršku koja je spremna njegove sve fiktivnije izjave prenositi kao nekakvu stvarnost.

To je razumljivo, jer potpuno priznavanje kaosa u Libiji ne bi bilo negativno samo za aktualne vlasti u Tripoliju, već i za one koji su doveli do ovakvog stanja - Zapadne agresore koji su pojedine libijske gradove izbombardirali natrag u kameno doba.

Agresija na Libiju bila je Pandorina kutija
NATO vojna intervencija 2011. predvođena SAD-om, Britanijom i Francuskom se zaista iživljavala na Libiji nakon što je Rusija svjesno okrenula glavu na drugu stranu i pustila da se desi ova orgija vojne agresije. Danas se Rusija mobilizira i prisiljena je spašavati svoj prag, no oni koji prate pomno situaciju složiti će se da je upravo agresija na Libiju bila čin otvaranja Pandorine kutije, a daljnje destabilizacije su neka vrsta "prirodnog" tijeka ovog zamaha koji je Zapadni intervencionizam započeo upravo u Libiji.