Ovog vikenda, u subotu, u Ženevi održava se ključni sastanak o Siriji na koji je pozvao izaslanik UN-a i Arapske Lige, Kofi Annan. Za razliku od prethodnih sastanaka "Prijatelji Sirije" - koji su zapravo bili samo skupovi anti-Assad koalicije - na sastanku u Ženevi biti će nazočan i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Pretpostavlja se kako će uz njega glavnu riječ voditi američku državna tajnica Hillary Clinton. Dva dijametralno različita pristupa rješavanju sirijske krize susresti će se pod pokroviteljstvom Kofi Annana.
Oko sastanka se podigla velika bura, mnogi zapadni mediji spekuliraju kako će Rusija popustiti i prestati s potporom sirijskom predsjedniku Bashar al-Assadu. Spominje se organiziranje neke vrste zajedničkog vladajućeg kabineta u Siriji koji bi uključivao sve predstavnike. Oko te ideje očito se nitko nije konzultirao sa sirijskim autoritetima. Podsjetimo, prije svega nekoliko dana u Siriji je osnovana nova vlada (vidi: Bashar al-Assad formirao novu vladu).
Rusija djeluje poprilično zbunjeno
Razlog zbog kojega su zapadni mediji toliko optimistični su - još jednom - poprilično nedorečene izjave koje dolaze iz Moskve.
Tako je Sergej Lavrov na jučerašnjoj konferenciji u Moskvi izjavio: "Kako bi se napokon riješila kriza u Siriji i kako bi se formirala stabilna prava i norme koje bi zadovoljile sve skupine sirijske populacije, nužno je da se desi tranzicijski period, to je očito", prenosi The New York Times.
O kakvom tranzicijskom periodu Lavrov ovdje govori? Još jednom imamo izjavu koju svatko može protumačiti kako želi. Tranziciju u kojoj Assad odlazi s vlasti? Tranziciju prema demokraciji koju je započeo Assad?
Jedna stvar se mora priznati zapadnim silama u ovome konfliktu - oni jasno i nedvosmisleno daju do znanja što žele i ne nastoje prikrivati svoje planove.
Prije nekoliko dana upravo je The New York Times objavio veliki tekst u kojem se ističe kako CIA, na jugu Turske, naoružava sirijske pobunjenike.
Znajući kako je NYT doslovno polu-službeno glasilo američke administracije, naročito kada je riječ o vanjskoj politici, sve je jasno. SAD ne skriva svoje namjere i cilj im je rušenje njima nepodobnog predsjednika Assada pod svaku cijenu.
Hillary Clinton u Sankt Petersburgu
S druge strane Rusija je očito u krizi. U svega malo više od mjesec dana Rusija je od čvrstog stava da svaki narod mora odlučivati o svojoj sudbini došlo do razvodnjene faze u kojoj ni sami više ne znaju što i kome poručuju.
Službena ruska državna novinska agencija Itar-Tass jučer piše o tome kako je Hillary Clinton stigla u Sankt Petersburg na "radni sastanak" i kako je nakon slijetanje otišla u "razgledavanje grada". Navodno je po prvi puta u ex-Lenjingradu i sada je, dan prije odlučivanja o sudbini Sirije, baš zanimaju gradske znamenitosti.
To je vijest kojom se bavi ruska državna novinska služba, dok im ministar vanjskih poslova hrani zapadne medije zagonetnim izjavama iz kojih se itekako može isčitati potpuna pomutnja koja vlada u Kremlju.
Spojimo to s informacijom koja govori da je "iz samog vrha" došla naredba da se obustavi isporuka S-300 sistema Siriji, postaje jasno da glavni saveznik Damaska gubi na svojoj rezolutnosti.
Kada smo već kod Damaska, možemo samo zamisliti kako ove vijesti rezoniraju uredima ministara i političkih dužnosnika. Svaka klimava informacija iz Moskve korak je bliže dezertiranju sirijske političke elite koja bi jednog dana, u možda ne tako dalekoj budućnosti, mogla torpedirati Assada i širom otvorenih ruku dočekati pro-zapadnu i pro-islamističku vlast - da, zbog čudnovatosti modernog svijeta ova dva termina idu ruku pod ruku - a predsjednik Assad može se u tom slučaju nadati Gaddafijevoj sudbini. Libija je prerecentan primjer da bismo ga izostavili iz komparacije. Podsjetimo se tko su glavni članovi nove vlasti, pobunjeničkog NTC-a, redom se radi o političarima koji su do prije svega godinu dana bili u Gaddafijevoj vladi. Visoka politika je najveće leglo oportunizma, držati kako je Sirija možda izuzetak bi bilo krajnje naivno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.