Prošlo je više od godine dana od kontroverzne egipatske revolucije i zemlja se danas nalazi na rubu duboke ekonomske krize. Proteklih 14 mjeseci na scenu su stupile brojne političke frakcije, ideje i pokreti, no svo to vrijeme ekonomija ide silaznom putanjom - Egipat danas pred sobom ima problem kako financirati deficit u budžetu dok se zalihe stranih valuta naglo smanjuju.
Uskoro bi politika još jednom mogla pasti u sjenu ekonomije, jer - gledano iz retrospektive - upravo je taj fenomen i doveo do egipatske revolucije i rušenja dugogodišnjeg saveznika SAD-a, Hosni Mubaraka.
Priče koje nam se plasiraju, da su narodni bunt pokrenuli kojekakvi aktivisti neumorno "tweet-ajući" i "share-ajući" revolucionarne sentimente, su obične besmislice i služe isključivo kao podizanje kredibiliteta ponekim udrugama koje jako dobro žive od svog opskurnog rada.
To je kao da ovih dana vojska Ugande uspije uloviti stanovitog gerilca po imenu Joseph Kony - tko bi se nametnuo medijima kao izuzetno zaslužan za takav ishod? Ne treba tražiti dalje od psihički labilnih individualaca kao što su Jason Russel i njemu slični.
Prema svemu sudeći, egipatska revolucija je prije svega inducirana velikim ekonomskim problemima - ponajviše vrtoglavom porastu cijena hrane. Naravno, činjenica da je Hosni Mubarak puna 3 desetljeća bio podobni operativac na američkoj platnoj listi, svakako je pridonijela elementu gnjeva.
Narodni ustanak bio je gotovo neminovan - jer nema toliko "borbene ideologije" koja će pokrenuti široke narodne mase kao što je to glad ili - ponekad još i više - osjećaj nadolazeće gladi.
Dok nam raznorazne američke ne-vladine organizacije i dalje prodaju bajke o tome kako su oni digli narod na noge protiv despota, prava istina je sasvim drugačija, a poprilično je i čitljiva iz slijedećih grafova (podaci MMF-a i Svjetske Banke):
Grafikon: prosječna cijena hrane u Egiptu (2007-2011) - prvi "pik" u 2008. bio je obilježen velikim neredima i sukobima. Nadolazeća "revolucija" se doslovno mogla predvidjeti za 2011.
Grafikon: FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations) prikaz cijena hrane na globalnom tržištu. Iz ovih podataka je jasno vidljivo kako je početak 2011. (revolucija u Tunisu, Egiptu) bio vrhunac po pitanju cijene hrane.
Ipak, svrgavanjem Hosni Mubaraka aktualni ekonomski problemi u Egiptu i dalje prijete stabilnosti.
Iz političke perspektive, Egiptom upravljaju dvije skupine - vojna hunta, koja je dobrim djelom sastavljena iz nomenklature svrgnutog Mubaraka, i nove političke Islamističke skupine predvođene Muslimanskom Braćom.
Islamisti su preuzeli vlast nad parlamentom, ali svojim dolaskom u poziciju političke moći neće nimalo olakšati svakodnevnicu stanovnicima Egipta.
Ono što se do sada čulo od strane Islamista nisu ništa drugo no obične populističke floskule kojima se nastoje dodvoriti širokim narodnim masama.
Tako su primjerice Islamisti konstatirali kako je "Izrael najveći neprijatelj Egipta", na oduševljenje mnogih koji su zamjerali Hosni Mubaraku prijateljske veze s Tel Avivom. Takve i slične demagogije imaju samo jedan cilj - učvrstiti novu vlast. S druge strane, Islamisti su itekako skloni suradnji s MMF-om - potez koji bi osiromašeni Egipat mogao baciti još više na koljena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
