Analiza: Berlinske dileme i američki špijuni - kako će najnovije afere utjecati na odnos između SAD-a i Njemačke

Prije nekoliko dana u Berlinu je izbio skandal nakon što je uhićen dvostruki agent koji je potajno radio za američke tajne službe i prodavao povjerljive tajne dokumente SAD-u (vidi: Od ponude za "suradnju" do sastanaka na tajnim lokacijama u Austriji - njemački dvostruki agent godinama dostavljao tajne dokumente SAD-u, Berlin: "Ovo je vrlo ozbiljna stvar i povreda transatlantskog partnerstva"). Izgleda kako su od onda njemačke vlasti odlučile temeljito istražiti situaciju te su uskoro otkrili još jednog navodnog špijuna, ovog puta u redovima ministarstva obrane.

Ovo za njemačku vladu pod vodstvom kancelarke Merkel očito nije šok, već delikatna situacija prema kojoj se još uvijek ne znaju adekvatno postaviti. Naime, stvari otprilike stoje ovako - Berlin je svjestan da SAD intenzivno špijunira njihov rad, svaki pokret zapravo, što nam otkrivaju Snowdenovi dokumenti, no ono što trenutačno brine vlast je kako objasniti vlastitom narodu da je to nešto što je "očekivano".

Njemački odnos sa SAD-om je intenzivan na svim poljima. Merkel je svjesna da nipošto ne može ugroziti te odnose niti to želi. Dakako, ako jedna Rusija - koje je smještena u poziciju geopolitičkog suparnika - ulaže toliki trud s ciljem normalizacije odnosa prema SAD-u, onda je taj angažman u Njemačkoj kudikamo veći.

Izgleda kao da bi Merkel voljela, da može, vlastitom narodu poručiti - "Špijuniraju nas, pa što?". Zapravo, takva čudna opravdanja već su se počela pojavljivati u pojedinim europskim, neskriveno pro-američkim, medijima. "Pa i drugi špijuniraju", "Svi špijuniraju svih", "Da Rusi i Kinezi imaju te mogućnosti, i oni bi nas sve špijunirali" - to su otprilike okvirne tvrdnje kojima se nastoji ublažiti efekt ovih spoznaja na javnost. Dakako, tvrdnje su poprilično točne, to stoji, no stoji još nešto - početak procesa prihvaćanja američkog agresivnog nadzora kao činjenice.