Borbe Moskovske velike kneževine s Livonijom, Litvom i Poljskom
Ujedinjenje zemalja sjeveroistočne Rusije oko Moskovske kneževine nametnulo je moskovskom velikom knezu obavezu, da s jedne strane brani postignute granice svoje vlasti, a s druge strane, da nastoji svojim posjedima priključiti i sve one zemlje na jugozapadu, koje su nekad ulazile u sastav Kijevske Rusije. U vezi s tim Ivan III. se na zapadu i jugozapadu sudarao s dvije znatne sile: Teutonskim redom i litvansko-poljskom unijom.
Posjedi Livonskog reda, koji je kao autonomni teritorij bio podložan velikom meštru Teutonskog reda, dodirivali su se neposredno s Pskovskom feudalnom republikom. Oslanjajući se u svojoj obrani na Moskvu, Pskov se 1489.g.obratio Ivanu III. s molbom da mu pomogne protiv neočekivanog napada jake livonske vojske na Pskov i i Izborsk.
Moskovska vojska već 1481.g. duboko prodire duboko u Livoniju i primorava Red na zaključenje desetogodišnjeg primirja. Ivan III. 1483.g.sklapa savez s Danskom, koju je Livonski red protjerao još 1346.g. iz Estonije i s kojom je Red bio u neprijateljstvu zbog prolaza kroz morske tjesnace Sund, Veliku i Mali Belt, koji povezuju Baltik sa Sjevernim morem.
Opasniji protivnik po Moskvu je bila Litva, i to utoliko više što je njezin veliki knez Kazimir bio ujedno i poljski kralj (1447.-1492.). Kao suvremenik neprekidnog jačanja Moskovske velike kneževine i, naročito, kao očevidac pripojenja Novogorodske zemlje, nad kojom je pravo vladanja još kan Tohtamiš 1393.g. predao Litvi, a to pravo u drugoj polovici 15.stoljeća potvrdili i krimski kanovi, Kazimir IV. je i političkim i vojnim sredstvima nastojao suziti vlast Moskve ili da bar spriječiti njeno daljnje širenje.
Borba Moskve s Litvom i Poljskom krajem 15.stoljeća i u početku 15.stoljeća vodila se na pozadini složenih političkih odnosa u cijeloj Srednjoj i Istočnoj Europi tadašnjeg vremena. Još od Ljubljinske unije (1386.), kad je Jagelo ženidbom s Jadvigom došao na poljsko prijestolje, datiraju pretenzije Jagelovića na ugarsko-hrvatsku krunu Jadvigina oca, Ludovika I. Ipak, on nije bio jedini s pretenzijama; na temelju braka, što ga je Albert Habsburški 1422.sklopio s Jelisavetom, jedinicom njemačko-rimskog cara i ugarsko-hrvatsko kralja Sigismunda, i austrijska kuća Habsbrug je bila u igri.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
