SekcijeVijesti Analize Knjižnica Ekonomija Kultura PovijestZnanost
Naslovnica Vijesti Analize Kartice znanjaSlika danaBrzi preglednik Interaktivna karta svijeta Listanje tema TražilicaPretplata Login
Kultura, 23. veljača 2013

Mitologija Kelta

Mitovi su ključevi onoga što smo sposobni iskusiti i spoznati unutar sebe
A.Marković
   
Mitske priče i legende nalaze se u korijenu svakog naroda, svake kulture, stoga nije potrebno posebno naglašavati njihovo duboko značenje i vrijednost. Čovjek je u mitskim pričama tražio put kojim će koračati kroz život, tražio je vezu s vrijednostima koje se nalaze unutar njega, nalazio je životne putokaze, dobivao podršku i pomoć, kao i životni smisao.
Mitologija je uvijek izazivala veliko zanimanje, ponajviše jer otkriva kulturu i način života ondašnjeg vremena, ali i zbog doze mistike i nepoznatog koje sa sobom neminovno nosi.

Imena mitskih junaka nalazimo u književnosti, u poslovicama, u djelima kipara, slikara i glazbenika, sa njima se susrećemo na filmu i u kazalištu, slušamo ih u govorima državnika, a koristimo ih i mi sami u svakodnevnom životu i konverzaciji.
U drevna vremena mitološke priče bile su živo prisutne, prožimale su se kroz život tadašnjeg čovjeka.
Zbog toga mnogi mitološki junaci i danas žive u svijesti čovječanstva, a živjet će i dalje toliko dugo koliko bude postojalo i samo čovječanstvo.

Međutim, valja ipak naglasiti da u životu današnjeg čovjeka mitske priče i legende ne zauzimaju više tako važno mjesto. Danas je čovjeku duhovna literatura nepoznanica jer većinu svoje pažnje usmjerava na probleme današnjice. Nekad su grčka i rimska kultura bile sastavni dio općeg obrazovanja svakog čovjeka, ali danas to više nije slučaj tako da se mitološka tradicija gubi i nestaje. Današnje čovječanstvo proživljava duboku duhovnu i moralnu krizu.

U drevna vremena mitološke priče bile su živo prisutne, prožimale su se kroz život tadašnjeg čovjeka. Koliko god se međusobno razlikovale, u svojoj biti su bile jednake, njihova istina je bila jednaka, ali su kroz različita povijesna razdoblja bile različito interpretirane. U svakoj od mitoloških priča prepoznaje se personificirana sila prirode kojoj se pridaju ljudske kvalitete i karakteristike. Svaka vještina, svaka umjetnost ili pak strast poput ljubavi ili rata imali su svog božanskog utemeljitelja.

Mitovi su ključevi onoga što smo sposobni iskusiti i spoznati unutar sebe. To su dijelići drevnih znanja koji su bili potpora ljudskom životu, gradili su civilizacije i religije tijekom tisućljeća. Svaki narod imao je svoje mitološke priče, od istočnih zemalja poput Indije, Kine i Japana, srednje i južne Amerike, bliskog Istoka, zatim nama najpoznatije europske mitologije poput rimske, nordijske, kršćanske, grčke, keltske i mnogih drugih. U antičko doba dominirala je grčka civilizacija koja predstavlja osnovu cjelokupne današnje europske kulture.

Junake antičkih mitova dijelom je stvorila mašta starih Grka i Rimljana, iako su spomenuti narodi također vjerovali i da su likovi iz mitova bili stvarne osobe. Njihova mitologija imala je snažan utjecaj na umjetnost, nadahnjivala je slikare, kipare, pjesnike koji su stvarali prava remek-djela. Engleska književnost svoja nadahnuća crpila je ponajviše iz grčke mitologije i inspirirana mitološkim junacima iz grčkih priča i legendi stvorila je neke od najljepših djela. S vremenom se snaga grčke mitologije iscrpila. Strana i preegzotična za englesko podneblje, polako je degenerirala u konvencionalnost.

Međutim, engleski su književnici, a posebno pjesnici, morali potražiti inspiraciju drugdje pa su se okrenuli prema nekim drugim izvorima, i to onima na sjeveru. Nordijski utjecaj ostavio je poprilično jak pečat na Englesku književnost. Međutim potrebno je istaknuti i utjecaj Kelta. U engleskim venama teče mnogo keltske krvi. Nije to toliko neobično obzirom da su Kelti imali istančan osjećaj za lijepo što su itekako znali izraziti kroz umjetnost.


POVIJEST KELTA

Naoko bi se keltska kultura mogla učiniti nezanimljivom, jer su mnogi narodi o njoj stvorili predodžbu da je bila barbarska. Ipak, potražimo li na googlu ili u enciklopediji informacije o keltskoj kulturi i civilizaciji, uglavnom ćemo naići na podatke o njihovom vjerovanju u animizam , dobrom poznavanju metalurgije, vještini izrade rukotvorina poput posuda, pehara, oružja i nakita. Postoje zapisi koji prikazuju Kelte kao neustrašive ratnike koji su uvijek bili spremni suprotstaviti se neprijatelju, a u borbi su pokazivali nevjerojatnu hrabrost i snagu.

Bili su ponosni, moćni i nepobjedivi. Uobičajenu bojnu opremu činili su mač, koplje, bojni nož i štit, a samo su istaknuti pojedinci nosili i kacige. U ratu su se okretali pojedinačnoj borbi kao načinu rješavanja sukoba, sveopće ratovanje nastojali su izbjegavati.
Danas ljudi keltskog porijekla u Europi nastanjuju područje njenog zapada i to Englesku, Wales, Škotsku, otok Man i Irsku. Međutim, nekad su keltska plemena bila rasprostranjena po čitavom europskom kontinentu, a u 3. stoljeću prije Krista došli su čak i do Male Azije.
Područje Keltskih plemena, 3. st. prije Krista
Kelti su se također proširili niz rijeku Dunav i njene pritoke. Jedno od najutjecajnijih plemena, Skor (Scordisci), utvrdili su grad Singidunum u 3. stoljeću prije Krista, na kojem mjestu je podignut današnji Beograd, Srbija.
Sve do uspona Rimskog carstva Kelti su bili itekako snažni, a razdoblje od VI. do II. stoljeća prije Krista smatra se najuspješnijim razdobljem keltske civilizacije.

Dali su ime Parizu, Bonnu, Milanu, Bologni, Beču, Londonu, a utjecali su i na mnoge europske kulture. Iako su kroz svoju povijest osvojili veliki teritorij, nikad nisu stvorili vlastitu državu. Međutim, ono u čemu su uspjeli bilo je ostvarenje kulturnog jedinstva koje je povezivalo sva keltska plemena, a svima njima zajedničko je bilo poimanje života i smrti, društveno uređenje, religija, mitologija i koncept vremena.

Keltska mitologija prepuna je prekrasnih herojskih priča, kraljeva, vitezova i božanstava
Kelte se opisuje kao visoke, blijede puti, svijetle kose i široka čela. Bili su podijeljeni u dvije veće skupine koje dolaze u različitim razdobljima, Goideli ili Gaeli te Briti ili Britanci. Briti zauzimaju britanski jug, osim krajnjeg zapada, dok Gaeli zauzimaju veći dio Irske, otok Man, Cumberland, Cornwall, Devon i zapadni Wales . Osim razlika u fizičkom izgledu, razlikovao im se i jezik. Zanimljiva osobina starih Kelta, ali i današnjeg stanovništva koji živi na tom području jest njihova ljubav za boje, i to jarke boje, kao i jak zvuk, naročito u glazbi. Njihova ljubav za boje i ukrašavanje jako je izražena u mitskim pričama Walesa, Irske i Škotske .

KELTSKA MITOLOGIJA

Keltska mitologija prepuna je prekrasnih herojskih priča, kraljeva, vitezova i božanstava. U sebi krije duhovni život keltskog naroda, a kako bismo ih razumijeli moramo razumijeti i jezik kojim je pisana, jezik simbola. Svaka od tih mitskih priča prožeta je dubokim etičkim smislom te sadrži vrijednosti koje ostvaruju samo bogovi i heroji. Ratnici, druidi, kraljevi, bardi i drugi imaju i pronalaze uzore upravo u tim pričama, a njihovim življenjem tih uzora stvara se povijest jednog naroda.

Kelti su vjerovali u reinkarnaciju, a njihov drugi svijet predstavljao je raj gdje su se duše odmarale prije nego li bi se spustile u novu inkarnaciju, prije ponovog buđenja u ovom materijalnom, vidljivom svijetu. U keltskoj mitologiji drugi svijet predstavljao je nevidljiva kraljevstva bogova i duhova, vila i nakaza, predstavljao je beskrajna nebeska prostranstva, ali i pakao.

Granica između vidljivog, manifestiranog i drugog, nevidljivog svijeta vrlo je tanka i često, na svojim putovanjima duše bardi su prolazili te granice iz vidljivog u nevidljivi svijet i iz tih božanskih izvora crpili nadahnuća za stvaranje svoje poezije. Uobičajeni prolazi u drugi svijet bili su preko mostova, ispod izvora ili kroz vodu. Čarolije, vradžbine, mističnost, dio su drugog svijeta, međutim pojavljuju se i u vidljivom svijetu u kojem su bardi, druidi i pojedini heroji posjedovali posebne čarobne moći. Bardi su svojim moćima mogli oslabiti neprijatelja satirom, dok su druidi svojim magičnim iluzijama uspješno opčinjavali mnoštvo. Često su i ljubav i romantika bili izvrgnuti mnogima vradžbinama, čarobnim ljubavnim napitcima i ostalim čarolijama.

Keltske romanse karakterizira vatreno suparništvo, velike strasti ljubavnika, a gotovo sve ljubavne pripovijesti uključuju ljubavni trokut u kojem se za naklonost jedne žene bore dvojica muškarca. Ljubavni trokuti u keltskim pričama nabijeni su dramom, napetošću, kao i junacima i junakinjama zanosne ljepote.
Kelti su, poput drugih naroda, pored mitologije imali i religiju. Pokazivali su svoje bogove u šumama i hramovima, održavali su rituale, žrtvovanja.

DRUIDI, VIDOVNJACI, BARDI

Druidi su bili keltski svećenici i elita keltskog društva. Keltska mitologija prikazuje ih kao istinske čuvare znanja i stup keltskog društva. Oko druida je isprepleteno cijelo klupko priča i legendi koje ih tako stavljaju u prostor između sna i jave. Čest motiv u keltskim mitovima bili su čudesni keltski kotlovi, koji se uvijek vezuju uz druide. Kotlovi izobilja nudili su hranu i tažili žeđ, bili su majstorski izrezbareni, a sjali su broncom, bakrom i zlatom.
Niti jedan junak nikad nije ostao gladan nakon što bi jeo iz kotla izobilja, dok se kukavice nikad nisu mogle zasititi. Kotlovi uskrsnuća ili ponovnog rođenja nudili su vječni život. Iz njih su ratnici izranjali oživljeni, ali bez sposobnosti govora. Napitak mudrosti ili "greal" nudili su pak Kotlovi nadahnuća.

Druidi su naučavali o besmrtnosti duše i metempsihozi . Prema njihovim božanskim zakonima nije bilo dozvoljeno zapisivanje njihova nauka, a razlog tome bio je dvostruk. Druidi nisu željeli da njihov nauk bude poznat svima, jer nisu željeli da njihova drevna znanja dođu u krive ruke, a smatrali su i da bi njihovi učenici zanemarili razvijanje pamćenja oslanjanjem isključivo na knjige. Puno su razmišljali o astronomiji, o veličini kozmosa i zemlje, o prirodi, o moći i snazi bogova i o svemu tome su podučavali mlade.

Mitovi također govore o njihovim velikim moćima, o sposobnosti komunikacije s prirodom, o njihovom vladanju četirima osnovnim elementima – zemlja, vatra, zrak i voda.
Pored druida, u keltskom društvu posebno su se poštovali i vidovnjaci i bardi. Vidovnjaci su bili obdareni iznimnim talentima proricanja, iscijeljivanja i mudrosti.

Ostvarivali su čvrstu vezu s prirodnim i natprirodnim silama pa su bili i spona koja je povezivala vidljiv, manifestirani svijet čovjeka, i nevidljivi, drugi svijet. Bili su posrednici između živih i mrtvih. Možda najpoznatiji od svih je bio Merlin, koji se najviše pamti kao očinski i duhovni vođa kralja Arthura. Vidovnjak Merlin bio je veliki mudrac za kojeg se smatra da je začetnik ideje Okrugla stola, plana Camelota i kamenog kruga u Stonehengeu. Međutim, iako je većina mudraca i vidovnjaka pomagala smrtnicima, neki od njih koristili su svoje moći za opčinjavanje i manipuliranje, poput čarobnice Morgan le Fay, Arturove polusestre. Morgan je često bila prikazivana kao mračna čarobnica koja osujećuje Arthurove namjere. Na dubljim razinama, Morgan predstavlja božicu zime i smrti koja se suprotstavlja Arthuru, gospodaru proljeća, koje simbolizira život.
Keltski pjesnici ili bardi bili su osobito cijenjeni i njihova uloga bila je iznimno značajna. Smatralo se da su čuvari legendi i povijesti, a nakon nestanka druida u njihovim su pjesmama sadržani dijelovi njihove nauke. Pjevali su prateći se na harfi. Poezija barda vrvi legendama u kojima ljudi, junaci, bogovi i demoni prelaze iz vidljivog u nevidljivi svijet. Poneki od njih smatrali su se i vidovnjacima, što je ukazivalo na njihovu duboku i davnu vezu s druidima. Kad bard proriče sudbinu onda se to naziva "prosvijetljenje stihovima", jer tada pjesnik u zanosu izgovara bujicu rima na čijem kraju dolazi predskazanje koje se očekuje .

SVETKOVINE

Kelti su veliku važnost pridavali prirodnim pojavama i promjenama. U njihovoj tradiciji postoji snažna veza između kalendara i prirodnih pojava. Njihov kalendar prati ritam Mjesečevih mijena, a svetkovine prate ritam godišnjih doba. Kod Kelta je godina bila podijeljena na samo dva godišnja doba, ljeto i zimu, a početak godišnjeg doba bio je obilježen posebnim svetkovinama. Osim toga, svetkovine su postojale i sredinom zime, kao i na vrhuncu ljeta.

Kroz njih su Kelti slijedili i slavili ritam prirode, njezino buđenje i procvat, njezine plodove, kao i utonuće u san pa sve do ponovog buđenja.
Samhain je izvorna druidska svetkovina, a obilježavala se prvog studenog i označavala je početak zime. Zemlja se je spremala na san kako bi se odmorila i obnovila svoju energiju. Kelti su vjerovali da duh prebiva u glavi i da pokazivanje neprijateljeve glave na Samhain, kad duhovi umrlih slobodno šeću među živima, onemogućuje duh ubijenog neprijatelja da čini zlo. Zanimljivo je da se u ovom keltskom vjerovanju krije porijeklo takozvane Noći vještica, odnosno običaja da se prvog studenog na prozore, trijemove i u kuće postavljaju lubanje napravljene od bundeva.

Imbolc je svetkovina koja nagovještava prvi pokret zemlje iz njezina sna. Stara irska priča kaže da večer uoči ovog dana Cailleach ili "Bijela gospođa" pije iz drevnog izvora mladosti, i u tom se trenutku pretvara u Brigit, mladu božicu stvaralaštva i plodnosti koja pali vatru u zemlji za ponovnu pojavu života.

Bealtaine je keltska svetkovina vatre koja se održavala uoči prvog svibnja, a slavila je početak ljeta, odnosno novog života. Na ovaj dan odlazilo se do svetih izvora, a moralo se tri puta obići izvor, ubaciti srebrni novčić, zaželjeti želju te se potom napiti vode iz izvora.
Lughnasadh svetkovina je koja se slavi prvog kolovoza, a ustanovljena je od Lugha, boga svijetlosti i to u čast njegovoj majci Talitiu, božici zemlje, koja je osnovala irsko kraljevstvo. Tijekom ove svetkovine odvijale su se igre i natjecanja u snazi i vještini te su se sklapali brakovi.

BOGOVI

Bog s jelenjim rogovima Cernunnos (Rogati), sjedi među životinjama. Oko vrata i u ruci mu ogrlica-simbol božanstva, u drugoj ruci zmija. 2.st.prije naše ere Mitološke priče i legende gaelske rase znatno su bolje sačuvane nego one britanske. Kad govorimo o gaelskim bogovima potrebno je naglasiti da su se bitke vodile, kao i kod mitologije drugih naroda, uvijek između dva suprotstavljena tabora. S jedne strane stoje bogovi koji predstavljaju dobrotu, plemenitost, mudrost, svijetlo, život i sve dobrostive strane prirode, dok im s druge strane stoje neprijateljske sile, odnosno bogovi zla, mraka, noći. Međutim, ovdje je potrebno naglasiti kako se ne radi o crno-bijeloj podijeli na dobro i zlo, jer karakteristike koje se inače etiketiraju kao loše ili zle, u ovim misterijskim dimenzijama predstavljaju pokretač nečeg novog. Evolucija svijesti događa se kad postoje iskušenja koja čovjeka stavljaju na kušnju kako bi nešto promijenio u svom životu i poboljšao.

Bogovi svijetla, života, mudrosti okupljeni su oko božice Danu za koju se vjeruje da predstavlja plodnost i zemlju, a upravo od nje uzimaju svoje ime Tuatha De Danann. Neprijateljske sile nazivaju se Domnuini bogovi i povezani su sa ženskim božanstvom Domnom, a još su poznatiji pod nazivom Fomori. Balor je bio najpoznatiji od njih, ali i izgledom najužasniji. Jedno oko mu je stalno bilo zatvoreno, jer je sadržavalo otrov koje je ubijalo svakoga koga bi pogledalo. Upravo iz tog razloga morao ga je uvijek držati zatvorenim, jer na njegov otrov nitko nije bio imun.

Njemu sušta suprotnost, barem što se izgleda tiče, bio je Bress, što bi u prijevodu značilo predivan.
Najstarije gaelsko božanstvo o kojem postoje neki podaci je božica Danu. Svi drugi bogovi, barem imenom, njezina su djeca . Nuada se smatrao jednim od najvažnijih bogova, a štovalo ga se prinašanjem ljudskih žrtava. Zatim slijedi Dagda za kojeg se smatra da je bio bog zemlje. Njegova žena zvala se Boann, a legenda kaže da je upravo ona dala ime rijeci Boyne . Imali su nekoliko djece. Najvažnije su Brigit, Angus, Mider, Ogma i Bodb Crveni . Poznata Ogma-abeceda potječe upravo od Ogma, kojeg se smatralo bogom književnosti i rječitosti.

Zanimljivo je da je bilo čak pet božica rata, Fea, Nemon, Badb, Macha i Morrigu ili „Velika Kraljica“. Rat kod Kelta, međutim, nije imao negativne konotacije, već je predstavljao mogućnost izražavanja vrlina u boju i nadilaženje vlastitih strahova.
Manannan Mac Ler bio je zaštitnik pomoraca, a povezuje ga se s otokom Man, kojem je u nadjenuo ime. Bog zdravlja i medicine, Diancecht, također je zauzimao važno mjesto među bogovima. Njegov sin Cian sa svojom ženom Ethiniom dobio je sina Lugha, boga Sunca. Lugh je bio majstor svih zanata, savršeni ratnik, glazbenik, mudrac i čarobnjak.

Narod božice Danu nije prvo božansko stanovništvo Irske. Postojala su dva nebeska naroda koja su postojala prije njih. To je bio narod Partholon, a drugi je bio narod Nemed. Oba naroda također su se borila protiv Fomora, međutim Fomori ih uspjevaju potisnuti. Tek kasnije dolaze Tuatha De Danann, odnosno gaelski bogovi.

Podaci o bogovima i mitologiji Britanaca sačuvani su u znatno manjoj količini od onih gaelskih. Međutim, kako su Gaeli i Briti bili dio iste, keltske rase, njihova božanstva imaju slične karakteristike. Britanska božanstva ponekad se u mitovima dijele na „Djecu Done“, „Djecu Nudda“ i „Djecu Llyra“. Radi se zapravo o dvije obitelji, jer Nudd se opisuje kao sin Belia koji je pak muž božice Done. Nije teško zaključiti da je najvjerojatnije božica majka Dona zapravo Dannu, majka božanstva Tuatha De Dananna. Kod „Djece Lyra“ možemo povući paralelu između Lyra i gaelskog boga mora Lera. Ovdje je također riječ o suparničkim taborima kao i u slučaju Tuatha De Danann i Fomora, gdje njihove bitke simboliziraju sukob moći Neba i Mora, Svijetla i Tame, Života i Smrti.

Djeca Done vjerojatno su bili bogovi Neba. Sazviježđe Kasiopeja bio je britanskim precima Llys Don što znači Donov dvor. Mliječni put se zove Caer Gwydion, Gwydeonov grad, prema njegovom sinu, dok njegova kćer Arianrhod, „srebrni krugovi“, živi na srebrnom prstenu zvijezda koji se zove Sjeverna kruna . Gwydion je bio najveći među čarobnjacima, poznat i kao prevarant.

Nuddov sin Gwynn, poznat i pod imenom Gwynn ap Nudd, zauzima izrazito važno mjesto u velškim pričama, čak i važnije od svog oca Nudda.
„Djeca Llyra“ vjerojatno su bili bogovi mora. U velškim pričama, Lirov sin Manannan jedan je od sedmorice koji je uspio pobjeći u Irsku istog dana kad mu umire brat Bran, kralj Britanije. Za Irce je on bio bog mora i vjetra. Manannan predstavlja jedno od sedam mitskih čuda u raznim zanatima, bio je uspješan u izradi cipela, štitova, sedla.

Branwen je Lirova kćer i žena irskog kralja Mat-holwcha koji ju nije previše cijenio. Njihova priča spada u jedan od najtragičnijih velških mitova gdje njezin brat Bran umire u borbi. Postoji i legenda koja kaže da je Branwen potpomagala zabranjenu ljubav Tristana i Izolde osiguravši Tristanu ljubavni napitak koji ga je zauvijek vezao za Izoldu.



MIT O KRALJU ARTURU

Jedna od najpoznatijih priči keltske mitologije svakako je legenda o kralju Arthuru. Dugo vremena se vjerovalo da je lik kralja Artura u potpunosti izmišljen. Međutim detaljna povijesna i arheološka istraživanja ipak su ustvrdila da je postojao i vladao Britanijom. Kažu da je bio snažan i pravedan vladar koji je štitio svoj narod i uživao veliko poštovanje. U djelu Geoffreya od Monmoutha „Historia regum Britanniae“ mogu se pronaći detalji o Arturovu životu. Ipak, kako se je Geoffrey podosta oslanjao na tradicionalnu usmenu predaju, neki izvori ostali su neprovjereni.

U navedenom djelu Geoffrey navodi da je Artur sin kralja Uthera Pendragona i Igraine, žene vojvode od Cornwalla, što ujedno predstavlja i početak mita o kralju Arturu. Iako postoje povijesni dokazi koji ukazuju na stvarno postojanje britanskog poglavara Artura koji je vladao u petom stoljeću, fragmenti legende o Arturu javljaju se paralelno s pojavom viteštva u srednjem vijeku.

Kroz simboliku kralja Artura, čarobnjaka Merlina i vitezova Okruglog stola, ljudi ondašnjeg vremena tražili su spas i bijeg od teške stvarnosti, ali su također u tome pronašli i ideal kojeg valja živjeti i za kojeg se vrijedi boriti.
Legenda o Arturu kaže da se engleski vitez Uther zaljubio u Igraine, ženu Gorloisa, vojvode od Cornwalla. Uz malu pomoć Merlinove čarolije Uther preuzima lik Gorloisa te dolazi do Arturova začeća. Utheru se pruža prilika da oženi Igraine nakon pogibije Gorloisa u boju.

U znak zahvale, Merlinu je obećao dati još nerođeno dijete koje Artur zatim povjerava vitezu Hektoru. Nakon smrti Utherove, nastala je opća borba za prijestolje. Ne bi li doveo Artura na tron, Merlin opet koristi svoju čaroliju i zabada mač u kamen na kojem stoji urezano da će pravi kralj Engleske postati upravo onaj tko izvuče taj mač iz kamena. Kako su mnogi plemići poželjeli zasjesti na tron nastala je prava gužva, no svi ambiciozni pokušaji završavali su neuspjehom sve dok mladi Artur nije tuda slučajno prolazio i izvukao mač te ga odnio svom bratu za potrebe turnira.

Prepoznavši mač, Arturov brat odmah zatraži krunu, no Hektor uviđa prijevaru, a mač se ponovno vraća u kamen kojeg Artur potom opet izvuče i to nekoliko puta. U tom trenutku Artur je postao novim kraljem Engleske.
Ova legenda naprosto pršti dubokom simbolikom, govori o borbi čovjeka sa samim sobom, vladanju nad samim sobom, moralnim vrijednostima unutar čovjeka.

Izvlačenjem mača iz kamena Artur je zapravo pokazao da je sposoban učvrstiti moralne vrijednosti i pravednost unutar sebe, a samim tim i sposobnost da isto učini i za svoj narod.
Kraljica Guinevere, prekrasna žena Arturova, u ovo je legendu unijela dašak romanse, dok je njegova polusestra Morgan Le Fay unijela mračniju, negativniju notu, iako je u nekim verzijama ove legende predstavljala i simbol sreće. Upravo je Morgan otkrila Arturu ljubavnu vezu između Guinevere i Lancelota, njegova najbolja prijatelja.

Artur je oko sebe okupio vitezove s kojima se zajedno borio protiv Saksonaca koje su, nakon mnogih velikih bitki, ipak uspjeli pobjediti.
Vitezovi Okruglog stola objedinjavali su vrline ratnika i mistika. Biti vitez predstavljalo je stanje svijesti, unutrašnju borbe i težnju za dosezanjem viteškog ideala, koje je u ovom mitu simbolilčki prikazano kroz potragu za Svetim gralom.

Cilj Okruglog stola bio je uspostavljanje pravde na zemlji, a nakon postizanja tog cilja Okrugli stol dosegao je svoj vrhunac i više nije bilo potrebe za njegovim postojanjem. Kralj Artur u posljednjoj bitci biva teško ranjen te završava na otoku Avalon gdje se oporavlja. Međutim, prije svog odlaska u Avalon, obećao je da će se ponovno vratiti, i to kad započne novi ciklus, novi krug života u kojem svaka duša nastavlja učiti, napredovati, evoluirati, koračati polako prema konačnom cilju, prema savršenstvu, prema Svetom gralu...baš kao što je to učinio i kralj Artur.

VAŽNOST MITOLOGIJE

Iako mitološki bogovi i junaci nikada nisu stvarno živjeli, ipak su preživjeli mnoga tisućljeća i nadživjeli mnoge druge povijesne junake. Danas, kad je čovjek u velikoj mjeri izgubio vezu s duhovnošću i suviše se orijentirao na materijalne aspekte života, mitologija bi trebala biti i svojevrstan putokaz čovječanstvu. Važnost proučavanja mitologije je iznimna jer pokazuje način razmišljanja, vjerovanja i življenja naših predaka. Mitovi su ključevi za razumijevanje naše kulture, a bave se temeljnim pitanjima koje si čovjek postavlja: tko sam, što sam, odakle sam došao i gdje idem, zašto sam ovdje i kako je sve započelo.

Nažalost, danas se mitske priče i legende najviše koriste kao oblik zabave, a zaboravilo se u kojoj su mjeri bili životni putokaz ondašnjem stanovništvu, isticali ono duboko ljudsko u čovjeku, bili inspiracija i ideal ljudima.
Mitologija jednog naroda imala je snažan utjecaj na društvo toga doba, a samim time i na povijest. Ponajprije je služila za izgradnju čovjekova morala.
Ne bi li današnji svijet bio potpuno drukčiji bez mitologije? U kojem bi se smjeru književnost razvijala da Homer nije napisao Ilijadu i Odiseju? Kako bismo nazvali planete Sunčeva sustava?
Drugim riječima, naš današnji svijet bio bi potpuno drukčiji bez postojanja mitologije.

Napokon, mitologija je imala za cilj dovesti svakog čovjeka do spoznaje o smislu vlastita života, do jedinstva sa samim sobom, s drugim ljudima i s prirodom.
izvor(i): 1. Cotterell, A. and Storm, R. The ultimate Encyclopedia of Mythology. Annes Publishing, 2001. | 2. Macbain, A. Mitologija i religija Kelta. Beograd: Dečja knjiga, 2003. | 3. Squire, C. Mitologija Kelta. Zagreb: CID-NOVA, 2005. | 4. Nova Akropola: | 5. Nova Akropola:
Pristupite kompletnom advance.hr sadržaju,
svim tekstovima, za svega 90kn,
preplatite se već danas!
copyright advance.hr 2017 | Impressum | uvjeti korištenja