Crvenkapica

Bajku napisali: Braća Grimm
Živjela jednom neka djevojčica jako draga i umiljata, a kako je najviše voljela nositi crvenu kapicu, prozvaše je Crvenkapicom.

Jednog dana majka reče Crvenkapici:
"Baka je bolesna pa ćeš joj odnijeti kolača i vina da se okrijepi".

Crvenkapica radosno uze košaricu i veselo otrči put bakine kućice, dok je majka vikala za njom da ne skreće s puta.
Jer baka je živjela u kući usred šume, a skretati s glavnog puta uvijek je bilo opasno.
Crvenkapica je hitrim korakom žurila kroz šumu, pratili su je leptiri, žagorili crvendaći, a ona je veselo pjevušila da joj brže prođe vrijeme:
"Svračak, mačak i sjenica, brašno, maslac i pjenica, šećer i tavica, mlijeko i kravica, bjelanjak se pjeni, vatra se rumeni...gotovo je! Tko je, tko je? - Ja sam, kolač, znaš i sama, ispekla me tvoja mama".
Crvenkapica otkrije košaricu: " Jest, to si ti, ali nemoj toliko mirisati, mogla bih te uštinuti. Ali neću, baka je bolesna, a ja volim više baku nego tebe".

Uto se iz šume javi umiljat glas: "No, valjda nije jako bolesna? A što to miriše iz košarice?"
Crvenkapica brzo pokrije kolač, ali se nije bojala jer nije ni znala koliko je vuk zao.
"Nije pristojno zavirivati u tuđe stvari. Ovo nosim bakici".
Vuk je prijazno isplazio jezik i umiljato progovori:
" Ne boj se, Crvenkapice. A gdje živi tvoja baka? " dok je u sebi razmišljao da li da je odmah zgrabi.
"Moja baka živi u kućici kraj velikog oraha". Zna on za taj orah..." prvo ću baku, a onda ću malu" - pomisli vuk u sebi.
"A nosiš li baki cvijeće?", priupita vuk lukavo da dobije na vremenu.
"Ne, nemam cvijeća", reče ona, a vuk brzo pokaže šapom prema šumi.
"Evo ti tamo cvijeća za baku, samo ti beri i čuvaj se lovca, ja sad moram ići po svom poslu".
Ode vuk, a čim je došao do bakine kućice pokuca na vrata.
"Tko je?", čuo se bakin glas iz kuće. "Ja sam, Crvenkapica...nosim ti kolača i soka što je poslala majka"..vuk će tankim glasićem.
"Samo pogurni vrata, dijete, nisu zaključana", odgovori baka.
Vuk to jedva dočeka, upre na vrata i skoči i odmah proždere baku.
Zatim legne u postelju, stavi na glavu bakinu kapicu i naočale i pokrije se da tako dočeka Crvenkapicu.
Crvenkapica je ubrzo stigla noseći baki kiticu mirisnog cvijeća.
Kad je došla u kućicu, odmah je veselo potrčala baki do kreveta. Ali joj se baka učini čudnom, pa je u brizi upita:

"Bako, zašto imaš tako velike uši?"
"Da te bolje čujem, drago dijete", odgovori vuk.
"Bako zašto imaš tako velike oči?"
"Da te bolje vidim, dijete moje". "Bako, a zašto imaš tako velike zube?" , čudi se Crvenkapica.
"Da te bolje prožderem", odgovori vuk i skoči i proždre malu Crvenkapicu u jednom zalogaju.
Strašni vuk zatim legne i zaspi, jer se prejeo.
Nedugo zatim prođe tu lovac i čuje gdje u kućici neko gromoglasno hrče.
Uđe i ima što vidjeti...vuk se izvalio u bakinom krevetu.

"A tu li si, razbojniče, mora da si nešto krupno pojeo", pomisli lovac.
Lovac uze škare i brzo počne rezati vuku trbuh. Nije trebalo dugo čekati kad se promoli crvena kapica i djevojčica skoči na postelju i pljesne dlanovima. Brzo zatim izvadili su i bakicu.
Brzo potrčaše na dvorište po kamenje i natrpaju kamenjem vuku trbuh te zašiju.
Sjednu da pojedu kolač i okrijepe se, dok se vuk ne probudi.
Kad se vuk konačno probudio, ugleda lovca i skoči iz postelje da će pobjeći u šumu.
Ali ne stiže daleko. Lovac ga je već kod vrata dočekao i oderao mu kožu. Tako je neslavno skončao zli šumski razbojnik.
Baka je ubrzo ozdravila i svi su bili sretni i veseli.

Poslušaj radio dramu Crvenkapica