Černobilska katastrofa i njeni uzroci

Černobilska katastrofa bio je najveći nuklearni kvar u povijesti čovječanstva kao i jedini nuklearni kvar s najvišom razinom opasnosti, razinom 7, prema INES-u (International Nuclear Event Scale ).
U najnovije vrijeme razina opasnosti 7 proglašena je i na nuklearnoj elektrani Fukushima u Japanu.

Černobil: katastrofa i njeni uzroci

Gigantska nuklearka bila je smještena u istoimenom gradu u Ukrajini, tadašnjem Sovjetskom Savezu.
26. Travnja 1986, točno u 01:23 poslije ponoći eksplodirao je reaktor broj 4. Dodatne eksplozije i nastali požar izbacili su radioaktivni čestice po širem geografskom području.

Samo za usporedbu Černobilska katastrofa proizvela je oko 40 puta više radijacije od Hirošime.

Radioaktivna planeta

Nošena zračnim strujanjem opasna radijacija prekrila je velik dio zapadnog SSSR-a, Europe, čak i istočni dio Sjeverne Amerike.
Velika površina Ukrajine, Bjelorusije i Rusija bila je ozračena što je rezultiralo preseljenjem 336,000 ljudi.
Prema post Sovjetskim podacima, oko 60 % radioaktivnih čestica palo je na Bjelorusiju.

Katastrofa ovakvih razmjera nanijela je velik udarac sovjetskom nuklearnom programu. Unatoč činjenici da se još uvijek vodio hladni rat, Černobilska katastrofa primorala je Sovjete da odustanu od tajnosti mnogih projekata vezanih uz nuklearnu industriju.

Kobna odluka

25 Travnja bio je predviđen za izvođenje posebnog eksperimenta. Naime trebalo je isključiti reaktor i testirati turbinski generator čija bi svrha bila napajanje sigurnosnog sustava i pumpi za vodu.
Eksperiment je već bio jednom proveden ,no bezuspješno. Ovog puta mnogi detalji su bili nadograđeni.

Testiranje i postepeno gašenje reaktora počelo je još za dana, kad se neočekivano ugasila regionalna elektrana.
Upravitelj Kijevske mreže naložio je da se sva testiranja odgode za noć, tj nakon najveće večernje opterećenosti i potrošnje električne energije.
Ova odluka početak je katastrofe.

Odgodom testiranja ekeperiment je preuzela noćna smjena. Nažalost noćna smjena nije se sastojala od profesionalaca koji su radili u dnevnoj. Bili su to neiskusni radnici s malim ili nikakvim iskustvom u nuklearnoj industriji, dovedeni većinom iz elektrana koje su još uvijek radile na ugljen.
Glavni inžinjer Anatoly Dyatlov jedini je imao nekakvog iskustva u instalaciji nuklearnog reaktora u podmornici.

U točno 1:23:47 nakon ponoći, zbog nedovoljnog hlađenja, temperatura reaktora narasla je za deset puta više od dozvoljene. Reaktor je izmakao kontroli i rastalio poklopac, od velike koncentracije unutarnje pare krov reaktora odletio je u zrak. Zbog naglog vertikalnog ulazak kisika u visoko zagrijanu jezgru buknuo je požar.

Katastrofa je sad već bila neizbježna.

Svijet nakon Černobila

Černobilska kriza odjeknula je u svijetu. Nuklerana energija koju se smatralo najvećim ljudskim napretkom pokazala je svoju mračnu stranu.
Štoviše, narod izvan i iza željezne zavjese sve više sumnja u Sovjetski Savez koji je, kako danas znamo, već bio na rubu vlastite katastrofe.

Italija u strahu od nuklearnih incidenata raspisala je referendum kojim se u konačnici spriječila izgradnja novih nuklearki na apeninskom poluotoku.
Broj nuklearki u cijelom svijetu počinje se smanjivati, a sigurnosne mjere rigorozno su pojačane.

Černobilske žrtve

Od stravičnih posljedica akutne radijacije najviše su stradali 237 mahom vatrogasaca i radnika koji su pokušali staviti plamen pod kontrolu. Nisu znali da dim oko njih sadrži ubojitu količinu radijacije. Mislili su da je ovo običan električni požar.
Naime nitko im nije rekao da zapravo idu u samoubilačku misiju.

Velik broj preminuo je u groznim uvjetima već u prva 3 mjeseca nakon incidenta.

Stvaran broj žrtava Černobilske katastrofe nikad neće biti otkriven zahvaljujući velikim naporima Sovjetske vlade da zataška ovu neugodnu statistiku.
Vlada na čelu s Gorbačovom je čak zabranila liječnicima da se "radijacija" upisuje kao uzrok smrti.

Procjene ipak govore o 4000 umrlih od raka u neposrednoj blizinu incidenta, i još 6000 na širem području.

Večom ili manjom količinom radijacije pogođeni su milijuni osoba.
Radijacijom pogođena je i bivša Jugoslavija, pogotovo današnja Hrvatska i Slovenija.

Životinje, kao i biljke, koje su se nalazile u području blizu Černobila su uginule, a kod mnogih je prestao funkcionirati reprodukcijski sustav.
Drveće oko nuklearke usahnulo je i poprimilo neobičnu smeđe-crvenkastu boju, danas se naziva "crvenom šumom".

Prema mnogim istraživanjima posljedice katastrofe osjećaju se i danas kao defekti kod rađanja.

Černobil ponovo prijeti

Nakon katastrofe cijela zona stavljena je pod poseban nadzor i nedostupna je do današnjeg dana.
Reaktor broj 4 obložen je kolosalnim čeličnim "sarkofagom" koji spriječava daljne ispuštanje radijacije.

Danas nakon brojnih istraživanja sa sigurnočću se može ustvrditi kako nejveći dio opasnih radioaktivnih čestica još uvijek leži duboko iza čeličnih zidova. Mnogo više od količine koja se raširila planetom.

Probijanje sarkofaga, koji je po mnogim stručnjacima vrlo nestabilne izgradnje, značilo bi katastrofu još većih razmjera.

Tadašnje sovjetske i današnje ruske vlasti ulažu veliki napor u konačno rješenje Černobila, no rješenje još nije implementirano.

Spokojna tišina i izolacija nekoć bučnih sovjetskih reaktora

Ispred reaktora 4 još su parkirana vozila vatrogasaca i radnika koji su prvi pristigli u pomoć, nedirnuti stoje kao nekakav nadgrobni spomenik mnogima od njih.

Nekoć moćnu nuklearku sada obavija gusta trava, šume i tišina.

Malo svjetla u mraku

Danas područje Černobila nije opasno po život, ali ipak je šire područje ostalo zaključano kao sigornosna zona.Zbog ironične činjenica da na tom velikom prostoru više ne živi čovjek, danas je to područje postalo najsavršeniji i najočuvaniji rezervat za životinje koje su se vratile i tamo žive u potpunom miru i tišini.

Istraživanja pokazuju da su se vratile i vrste koje se inače više ne mogu naći u prirodi koju kontrolira čovjek.

Očitavanja pokazuju da se u zraku još uvijek nalazi određena količina plutonija, no s druge strane područje nema nikakvih drugih zagađenja. Herbicidi, pesticidi, industrija, prometna buka i ljudsko uznemiravanje na ovim proplancima više ne postoje.

Nesretan događaj ili upozorenje hrabrom novom svijetu?

Možda je Černobilski epilog pogled u budućnost planete zemlje ako čovjek ipak sam sebe uništi. Priroda će biti vraćena životinjama koje će u skladu sa njom nastaviti živjeti kao da čovjeka ovdje nikad nije ni bilo.

Ljudski pakao i propast mogli bi tako postati životinski spas i raj, upravo kao što je to danas zaključana zona - Černobil.