Pelješac

Brojna nalazišta nam govore da je poluotok Pelješac bio nastanjen već u prapovijesti.
Jedno od nalazišta iz kamenog doba nalazi se ponad Trstenika , na brdu Ćućin ( 616 metara). Tamo su, u Prnčevoj spilji pronađene kamene sjekire, vjerojatno iz doba neolita.

Danas su putevi prema spilji neprohodni, a malo tko zna gdje se točno nalazi.
Stari, koji su znali put, izbjegavali su, iz straha, djeci spominjati mjesto Prnčeve spilje...jer se govorilo kako tamo postoje duboke, podzemne odaje, a kamen bačen u ponor spilje pada duboko, sve do mora.

Mnoge tajne, još neotkrivene, ostale su sačuvane visoko u vrletima iznad Trstenika.

Podno brda nalazi se groblje, okruženo vitkim čempresima i grmovima ružmarina.

Upravo uz ružmarin i proizvodnju ružmarinovog ulja vezuje se bliža povijest Trstenika, pa nije nimalo neobično da posvuda uokolo nailazimo na te grmove čudesnog mirisa.


Ružmarin miriše osobito i jako ugodno, a pogledamo li bolje donju stranu uzanih listića, opazit ćemo da ga pokrivaju dlačice. Svaka ta dlačica na kraju je udebljana kao glavica pribadače. A glavica je puna hlapljiva ulja.

Čini se da mu na Pelješcu zrak i tlo osobito prijaju, pa plavim cvjetovima kao nebo pod kojim je procvao, cvijeta već u prosincu.


Grančice se režu kad je sjeme ružmarina dozrilo, pa se vežu i stavljaju sušiti na vjetar i sunce. Kad se osuše, otrgaju se listići iz kojih se kasnije vadi ružmarinovo ulje.

Dragocjena tekućina lijevala se u male, limene posude i prodavala u Trst, Beč i druge gradove.

Ali nije Peljesac i Trstenik bio poznat samo po mirisnom ulju.
Sa svojim specifičnim podnebljem i obiljem sunca odavno već poznat je po vrhunskim položajima (Dingač, Postup...) za uzgoj vinove loze.
Jedno od tih položaja je i Trstenik, s poznatom autohtonom sortom plavac mali.

Tamnocrvene bobe ljubičastog odsjaja, s iskricama sunca i aroma juga, zaslužne su i za nastanak bisera medu pelješkim vinima, Džajićevo vino "Carka".